Islam – Što Biblija kaže o muslimanima i islamu?

Premda se u Bibliji ne spominje riječ ''islam'', u njoj imamo rodoslov arapskih naroda kao Abrahamove djece koja su nastavala ''istočnu zemlju''. Zato povijest muslimana počinje s prorokom Abrahamom i njegovim potomcima preko Jišmaela, njegovog prvorođenca. Abrahamov prvorođenac od Egipćanke Hagare bio je Jišmael. U Bibliji piše: ''Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael.'' (Postanak 16,15 JB)
Bog je Abrahamu dao posebno obećanje da će Jišmaelovi potomci postati velik narod. U Bibliji piše: ''I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti.'' (Postanak 17,20 JB)
Ime je Bog dao Jišmaelu preko anđela i ono je bilo trajni podsjetnik na Božje milosrđe. Jišmael znači ''Bog čuje'' – On razumije i uslišit će nas u vrijeme nevolje. U Bibliji piše: ''Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji – uz vrelo što je na putu prema Šuru – pa je zapita: 'Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?' 'Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje', odgovori ona. Nato joj anđeo Jahvin reče: 'Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!' Još joj reče anđeo Jahvin: 'Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti.' Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: 'Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj.''' (Postanak 16,7-11 JB)
Osim toga, kad su Hagara i Jišmael odlazili u Arabiju, anđeo joj se opet javio. U Bibliji piše: ''Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: 'Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.' Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. Dom mu bijaše u pustinji Paranu [sjeverna Arabija]; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.'' (Postanak 21,17-21 JB)
Jišmaelovi potomci, kao i potomci drugih Abrahamovih sinova preko Keture, dobili su zemlju na istoku pa su nazvani sinovi ili narod istoka. Oni su predci Arapa. Muhamed, islamski prorok, potječe od Jišmaelovog prvorođenca Nebajota. U Bibliji piše: ''A sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku – daleko od svog sina Izaka – u Istočni kraj. … Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipćanka Hagara. A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom rođenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu idući prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braći.'' (Postanak 25,6.12-18 JB) Područje spomenuto u osamnaestom retku nalazi se u srednjoj i sjevernoj Arabiji.
Postoji dokaz o duhovnom partnerstvu Abrahamovih sinova preko Izaka (Židovi) i Abrahamovih sinova preko Jišmaela (Arapi i Muhamed, islamski prorok). Jišmael i Izak su zajedno pokopali svog oca Abrahama. U Bibliji piše: ''Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi – star i pun godina – te bi pridružen svojim precima. Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara.'' (Postanak 25,7-10 JB)
Jišmaelci (potomci Jišmaela postali su trgovci začinima) su izbavili Josipa (Jakovljeva sina, a Izakova unuka). U Bibliji piše: ''Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. … Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.'' (Postanak 37,25.28 JB)
To što su Jišmaelci izbavili Josipa i odveli ga u Egipat bio je dio Božjeg plana. U Bibliji piše: "'Ja sam Josip', reče Josip svojoj braći. 'Otac mi je, dakle, još na životu!' Ali mu braća nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. Onda će opet Josip svojoj braći: 'Primaknite se k meni!' Kad su se primakli, nastavi: 'Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu.''' (Postanak 47,3-5 JB)
Jitro (Midjanin, Arapin, jedan od ''istočne'' Abrahamove djece), pružio je Mojsiju utočište kad je ovaj pobjegao iz Egipta da sačuva život. Jitro je sačuvao štovanje pravoga Boga i zbog toga poučavao Mojsija, budući da se spoznaja o Bogu gotovo izgubila među hebrejskim narodom u Egiptu, a Mojsije je veći dio obrazovanja stekao o poganskim religijama u Egiptu na faraonovu dvoru. U Bibliji piše: ''Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. Midjanski je svećenik imao sedam kćeri. Dođu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. … Mojsije pristane da ostane kod toga čovjeka. On oženi Mojsija svojom kćeri Siporom. … Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega.'' (Izlazak 2,15.16.21; 3,1 JB)
Job, također čovjek s istoka, Arapin, proživljava patnje i pruža primjer pokornosti Bogu, uz prikaz velike borbe između Boga i Sotone. U Bibliji piše: ''Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima. Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: 'Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!' Tako je Job svagda činio.
Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: 'Odakle dolaziš?' – 'Evo prođoh zemljom i obiđoh je', odgovori on. Nato će Jahve: 'Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!' A Satan odgovori Jahvi: 'Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!' 'Neka ti bude! – reče Jahve Satanu. – Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.' I Satan ode ispred lica Jahvina. Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, dođe glasnik k Jobu i reče: 'Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim.' Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: 'Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim.' Dok je još govorio, dođe treći i reče: 'Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.' Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: 'Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim.' Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se i reče: 'Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!' Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.
Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: 'Odakle dolaziš?' – 'Evo prođoh zemljom i obiđoh je', odgovori on. Nato će Jahve: 'Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim.' A Satan odvrati: 'Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!' 'Neka ti bude! – reče Jahve Satanu. – U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!' I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. Tada mu njegova žena reče: 'Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!' Job joj odgovori: 'Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?' U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.''
(Job 1,1 do 2,10 JB)
Kaleb je još jedan primjer odvažnosti kad se pridružio Jošui vodeći Hebreje u Obećanu zemlju. U Bibliji piše: ''Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: 'Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!' Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: 'Ne možemo ići na onaj narod jer je jači od nas.' … A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu među onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću. Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: 'Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se! I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.'' (Brojevi 13,30.31; 14,6-10 JB)
Jeremija je pohvalio rekabite, također s istoka i istog podrijetla kao Kaleb, zbog njihove nepokolebljive vjernosti u vrijeme kad je bilo malo vjernih među Hebrejima. U Bibliji piše: '''Ispunjuje se riječi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima svojim zabranio da piju vina, i do dana današnjega nitko ga nije pio, jer oni slušaju riječ svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali.' … Zajednici Rekabovaca Jeremija reče: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ''Jer ste slušali zapovijedi svoga oca Jonadaba i držali se svih naredaba i činili sve što vam je on zapovjedio, zato – ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov – Jonadabu, sinu Rekabovu, nikad neće ponestati potomka koji će stajati pred licem mojim u sve dane.'"(Jeremija 35,14.18.19 JB)
Mudri ljudi s istoka (iz Perzije) donijeli su darove malome Isusu. U Bibliji piše: Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: 'Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.' … Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.'' (Matej 2,1.2.9-12 JB)
Za Abrahamove potomke preko Jišmaela prorečeno je da će donijeti slavu u Božji hram. Većina stručnjaka smatra da se to odnosi na okupljanje naroda na novoj Zemlji, u Nebu, u raju. U Bibliji piše: ''Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući. Sva stada kedarska u tebi će se sabrati, ovnovi nebajotski bit će ti na službu. Penjat će se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit ću Dom Slave svoje!'' (Izaija 60,6.7 JB) Sve su to Abrahamovi sinovi, djeca s Istoka, Arapi, predci muslimana.
Posljednju knjigu u Pismu, Otkrivenje, nazivaju Injil. To je naročito otkrivenje dano Isusu. U Bibliji, u Injilu, piše: ''Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu koji posvjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista – za sve što vidje. Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!'' (Otkrivenje 1,1-3 JB)
Mnogi stručnjaci smatraju da se sila opisana u Otkrivenju 9,1-12 odnosi na islam i njegova proroka Muhameda. U Bibliji, u Injilu, piše: ''Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu imaju štipavci zemaljski.''
(Otkrivenje 9,1-3 JB)
Ovo je sila koja ima uputu da naudi samo onima koji nisu primili ''pečat Božji''. U Bibliji, u Injilu, piše: ''I zapovjeđeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjega na čelu.''
(Otkrivenje 9,4 JB) U stvari, islam poštuje kršćane koji čuvaju čistu monoteističku vjeru, ali je ''naudio'' onima čija vjera je postala izopačena idolopoklonstvom i mnogoboštvom.
Njezin vođa je nazvan ''anđeo Bezdana''. Grčka riječ angelos znači ''vjesnik''. Bezdan može biti pusto mjesto, pustinja. Ako ovo primijenimo na islam, logično bi bilo da zaključimo kako je riječ o Arabiji. Prema tome njezin vođa je ''Vjesnik iz Arabije''. U Bibliji, u Injilu, piše: ''Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion.'' (Otkrivenje 9,11 JB)
Za Hebreje i Grke, čija religija nije sačuvana čistom, on je poznat kao ''Upropastitelj''.
Cilj ove sile bio je da navede ljude da štuju jedinog pravog Boga i da se odreknu idolopoklonstva i zla. U Bibliji, u Injilu, piše: ''Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju –i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa.''
(Otkrivenje 9,20.21 JB)