Rat

Rat u Iraku – Kamo on vodi?
Od 18. ožujka pozornost svijeta bila je usmjerena na nebo iznad Iraka i tlo ispod njega kad su koalicijske rakete i lovački zrakoplovi gađali brojne ciljeve u nadi da učine kraj ugnjetavačkom i opasnom režimu. Domoljubni osjećaji došli su do izražaja kod obiju strana sukoba, a retorika uzajamnih optužbi punila je radijske valove. Ako želimo biti vjerni Svetom pismu onda ne možemo tako jednostavno pristupiti ratu. Bog ima pravo da ''ruši i postavlja kraljeve'' (Daniel 2,20 JB) i On je ponekad koristio ratove da dovede do promjene režima i radikalnih promjena u snazi i kontroli teritorija neke nacije. (Vidi Izaija 44,28; 45,1.) Ali to ne opravdava automatski politiku i postupke naroda koje je Bog upotrijebio kao oruđa ispravljanja. Vidi Jeremija 25,7-33; Habakuk 1,5-11 koji pokazuju da je Bog koristio Babilon da ponizi mnoge narode vojnim osvajanjem i onda upozorio Babilon da će ga kazniti zbog nacionalne oholosti i prekoračenja svoje božanski određene uloge. Bez obzira na stalne promjene u političkim sporovima ''Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike će maču izručiti – riječ je Jahvina'' (Jeremija 25,31 JB). U međuvremenu, pobjeda u nekom ratu ne mora značiti da Bog bezuvjetno odobrava pobjedničkoj zemlji, kao što ni poraz u ratu ne označava Njegovo nezadovoljstvo s pobijeđenim narodom.
Bez obzira na sve političko previranje, što je značenje ovog sukoba koji sada zaokuplja čitav svijet – ne samo u Iraku već i u desetak zemalja u kojima bijesne međunarodni sukobi i pogranični sporovi? Isus je prorekao da će se između ostalih znakova čuti za ''ratove i za glasove o ratovima'' (Matej 24,6 JB; Luka 21,25). Rat i ratni huškači su odvratni Bogu. Njemu smrt i uništenje ne pričinjavaju radost jer On je Bog ljubavi i sve što čini i za što se zauzima dosljedno je s Njegovom naravi (1. Ivanova 4,8). On voli da ''rasprši narode koji se ratu vesele'' i ''svojom snagom čovjek ne stječe pobjede'' (Psalam 68,31 JB; 1. Samuelova 2,9 JB).
Bog je potpuno apolitičan. Njegova vladavina se zasniva na nepristranoj pravdi. Ova je istina utkana u osnovna pravila političke znanosti; iznio ju je Salomon: ''Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.'' ''… jer se pravdom utvrđuje prijestolje'' i ''podupire svoje prijestolje ljubavlju'', a ne nacionalizmom, ratobornošću ili trgovačkim pothvatima (Izreke 14,34 JB; 16,12 JB; 20,28 ŠA). Vlasti dostojne svoga postojanja će se specijalizirati, kao što je Krist rekao, u brizi za siromašne i nevolje, za udovice i siročad, za ugnjetavane i izložene oskudici. (Vidi Psalam 72,1-14; Daniel 4,27; Izaija 61,1; Luka 4,16-22; Jakov 1,27.)
Ali ova shvaćanja nisu dobrodošla kod onih koji su uzvišeni u vlastitim očima i poticani pohlepom i strašću za moći. Bog izjavljuje: ''Kada o miru govorim, oni sile na rat.'' (Psalam 120,7 JB) To je pokazao Isus, Knez mira. Razapeli su Ga na huškanje onih koji su se smatrali uzorima pobožnosti i kreposti – branitelji vjere, barjaktari ortodoksnosti, eliminatori subverzivnih krivovjeraca i varalica. Isus je rekao da Njegovi iskreni sljedbenici neće biti izloženi boljem postupanju od onih koji misle da služe Bogu. (Vidi Ivan 15,13-25; 16,1-4.) Biblijsko proroštvo otkriva da će zbog Sotonina huškanja posljednji svjetski sukob imati snažnu religioznu komponentu. (Vidi Otkrivenje 12,17; 13,11-17; 16,12-14; 17,12-14.)
Na kraju će Sotonino neprijateljstvo prema Bogu i svima koji su odani Njemu dostići vrhunac. Oni koji ljube Boga i istinu su ljudi mira koji se neće braniti od svojih neprijatelja, kao što je i Krist stao pred svoje neprijatelje kao Janje koje se ne opire (vidi Izaija 53,7; 1. Petrova 2,17-25). Kad je Petar svojim mačem nepromišljeno htio braniti Krista i evanđelje, Isus je popravio štetu koju je taj učenik učinio i izgovorio riječi koje će odjekivati do svršetka vremena i iza toga, kroz neograničenu vječnost: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.'' (Matej 26,52 JB) ''Tko ima uho, nek posluša! Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen!'' (Otkrivenje 13,9.10 JB) Zbog Petrove naglosti Malho je skoro ostao bez uha. Zbog toga što čovječanstvo sve više kolektivno bjesni, mnoštvo je izgubilo duhovni sluh i ne čuje što je pravi mir. Glasovi koji sile na sukob guše glasove mira – ali tako neće biti zauvijek. (Vidi Psalam 2,1-12; 74,18-23.)
Predviđajući nepomirljivi sukob između dobra i zla, Sveto pismo opisuje vrijeme nevolje kakvog nikad nije bilo, vrijeme nezamislive tjeskobe za svijet, koja proistječe iz kolektivne duhovne zbunjenosti i pokvarenosti čovječanstva. (Vidi Daniel 12,1 i Matej 24,7-9.) I Isus je govorio o tom vremenu. Ali On ne želi da Njegova djeca očajavaju. Rekao je da kad se svakovrsne nesreće sruče na ovaj planet, onda je vrijeme da vjerni i posvećeni ljudi podignu glavu: ''Podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." (Luka 21,28 JB) Uvod u Njegov dolazak neće biti neki zapanjujući sudar oružja između zaraćenih strana, već jasno objavljivanje evanđelja koje će sve koji cijene istinu i mir navesti da potraže zaklon u Isusovim dragim rukama (vidi Matej 24,14).
Iz Božje Riječi je kristalno jasno da su policija i vojni pothvati ponekad potrebni za zaštitu od bezumnih, tirana i terorista (vidi Rimljanima 13,1-4). Božje kraljevstvo se ne širi uporabom tjelesnog oružja. Isus je izjavio: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile.'' (Ivan 18,36 JB; vidi Luka 9,49-56)
Posljednji rat se neće voditi između političkih sila, etničkih skupina, društvenih slojeva pa ni proturječnih ideologija. U posljednjoj bitci na Zemlji borba se vodi između istine i zablude, mržnje i ljubavi, odanosti Bogu nasuprot sebičnim interesima koji se često javljaju pod raznim krinkama koje imaju umiljato lice altruizma, časti i pobožnosti.
Vojni sukobi odvlače pozornost ljudi od mnogo ozbiljnijeg rata čiji ishod određuje konačnu sudbinu svakog sudionika. Ova se borba vodi protiv unutarnje pokvarenosti našeg vlastitog srca, borba od koje nitko ne može pobjeći. Pavao govori o ovoj borbi na sljedeći način: ''Sjećajte se da ste u ono vrijeme bez Krista bili otuđeni od izraelskoga građanstva, bez dijela u Savezima obećanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu!'' (Efežanima 2,12 KS) ''Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu.'' (2. Korinćanima 10,4.5 KS; vidi i Rimljanima 7,18-25; Galaćanima 5,24.) Pobjeda nad sobom je najveća pobjeda koju možemo postići, a moguća je samo zahvaljujući Isusovoj krvi i milosti primijenjenoj na čitavo naše biće. ''Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.'' (1. Ivanova 5,4 JB; vidi Otkrivenje 12,10-17; 14,12.)
Kad Isus dođe ''do nakraj zemlje on ratove prekida'' (Psalam 46,10 JB). Za zoran opis posljednjeg rata kojemu će slijediti vječni mir pročitajte Otkrivenje 13. do 22. poglavlje. Ovaj dio Svetog pisma mnogo je privlačniji od bilo kakve znanstvene fantastike ili ikad napisanog maštovitog romana, a neusporediva prednost mu je što je savršeno istinit.
Kad završi posljednji sukob i kad svi koji su zapisani u Janjetovoj knjizi života budu na sigurnom kao braća i sestre iz svakog naroda i plemena, jezika i puka, ''obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju, i više neće biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli više neće biti, jer prvo prođe'' (Otkrivenje 21,4 ŠA).
Ivan u Otkrivenju dalje opisuje ono što je Bog otkrio njegovom proročkom oku: ''I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima.'' (Otkrivenje 22,1-4 JB)

Savršeno pouzdano! Što Biblija govori o tome?
Sam u malome zrakoplovu pilot je s nelagodom promatrao teške, tmaste oblake kojima se naglo približavao. Da se vrati? Gorivo mu je bilo na izmaku, a zračna luka ispred njega bliža od one iz koje je poletio. Odlučio je nastaviti let.
Nakon nekoliko minuta bio je okružen sivilom u kojemu kao da nije bilo dimenzija – nije bilo ni gore ni dolje, ni desno ni lijevo – samo neprovidno sivilo. Nakon nekog vremena počeo je osjećati da mu se zrakoplov penje. Pogled na instrumente pokazivao je da leti u ravnini, ali je osjećaj da se penje postajao sve jači. Što je to s  instrumentima? Može li se pouzdati u njih? Što ako su u kvaru? Stresao se.
Na kraju je dojam prevladao. Zaključio je da nešto nije u redu s njegovim instrumentima i da je bolje da se ne oslanja na njih. I tako je počeo letjeti prema naslućivanju.
A onda je jedan seljak, koji je ispod oblačnog neba upravo odlazio u sjenik, iznenada začuo brujanje motora zrakoplova koji je letio opasno nisko; nakon nekoliko trenutaka čuo je potmulu eksploziju koja mu je govorila da je zrakoplov pao. Što je prouzročilo tragediju? Pilot je imao savršeno pouzdan element – svoje instrumente. Međutim, odlučio je pouzdati se u svoje dojmove i zaključke, umjesto u instrumente.
Danas se svuda čuje: ''Ne postoji ništa apsolutno pouzdano.'' ''Mislite kako želite, govorite što želite, radite što želite.'' Jedino pouzdano mjerilo – tako razmišlja mnoštvo – naša su osobna gledišta, a to znači da dobivamo ono što želimo. Često samo društveni zakoni, koji pružaju nešto zaštite i stabilnosti, sprečavaju neke da čine ono što im izgleda dobro ili poželjno, kao što je bio slučaj u biblijska vremena (Suci 17,6;21,25).
Posljedica toga je – a tako u Bibliji piše – da ljudi ''zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom'' (Izaija 5,20 JB). Nad njima Bog izriče jedno ''zlo'', jer Bog je za dobro i zlo dao nepromjenljivu definiciju koju je stavio u ljudsko srce. Kad čovjek ode predaleko u svojoj nepokornosti i kad više nije u stanju prepoznati ovu razliku, onda se zlo primjenjuje i približava se propast.
Uvjerenje mnogih je da je čovjek u stanju izabrati vlastite vrijednosti, da je u redu stvoriti vlastite vrijednosti koje se odnose samo na njega samog.
Međutim, poruka Biblije je potpuno drukčija. Biblija, u kojoj se Bog obraća ljudskom rodu, govori o nepromjenjivim vrijednostima.
Odakle potječe Biblija? U Bibliji piše: ''
Sve je Pismo Bogom nadahnuto.'' (2. Timoteju 3,16 ŠA) ''Ovako govori Jahve.'' (Jeremija 4,27 JB) ''… riječ koju … je Gospodin počeo propovijedati.'' (Hebrejima 2,2.3 KS)
U Starom zavjetu se više od 370 puta govori da je Pismo Gospodnja riječ. Božji Zakon, zapisan u Bibliji, proistječe iz Njegovog karaktera i dosljednosti.
U Bibliji piše: ''Jer ja, Jahve, ne mijenjam se!'' (Malahija 3,6 JB)
U Bibliji piše: ''Tvoja svjedočanstva su vrlo pouzdana.'' (Psalam 93,5 BD)
U Bibliji piše: ''
Tvoja je riječ istina.'' (Ivan 17,17 KS )
U Bibliji piše: Božju riječ smatra ''živom i neprolaznom'' (1. Petrova 1,23 ŠA). ''Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.'' (Matej 24,35) ''
Stalne su sve naredbe njegove, utvrđene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i na pravdi.'' (Psalam 111,7.8 JB)
U Bibliji piše: ''Pismo se ne može dokinuti.'' (Ivan 10,35 JB)
U Bibliji piše: ''Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.'' (Izaija 8,20 JB)
U Bibliji piše: ''
Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti suđeni po zakonu slobode.'' (Jakov 2, 12 KS; vidi retke 10 i 11.)
U Bibliji piše: ''
[Bog] će uzvratiti svakom po djelima. … Ta u Boga nema pristranosti.'' (Rimljanima 2,6.11 JB)
U Bibliji piše: ''Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.'' (Propovjednik 11,9 JB)
Ove su riječi kralja Salomona, najmudrijeg među ljudima. ''Uživaj život'', rekao je. Bog želi da uživamo; dobili smo život da u njemu uživamo. Ali u svemu uživanju držimo na umu da će nam Bog suditi prema tome jesmo li živjeli u granicama Njegovih mudrih i nepromjenljivih zakona.
Postoji samo jedan nepromjenljivi izvor moralne i duhovne istine i autoriteta – Bog i Njegova Riječ. Njegova je Riječ sveta kao i On sam. To je jedini stvarni apsolut. Drugoga nema. Drugim riječima, vjerovali u nju ili ne, odlučivali se za nju ili ne, željeli je ili ne, to je neizbježna kozmička stvarnost. Ova činjenica je jednako dio suštine svemira kao što su sila teža i svjetlost.
Nije uvijek lako na osnovu Biblije naći rješenje nekog problema. Odgovori i razumijevanje ne javljaju se uvijek brzo i bez teškoća. Ali ako budemo cijelim srcem strpljivo, ponizno i s molitvom težili za Bogom i Njegovim odgovorima, naći ćemo ono što tražimo (Jeremija 29,13). Važno je da odlučno prihvatimo Bibliju kao svoj autoritet, bez obzira na mnoge suprotne glasove oko nas.
U Bibliji piše: ''
Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.''
(Izreke 3,5 JB)

STATISTIKA

Članova : 13484
Sadržaj : 396
Posjete Sadržajima : 930582

ONLINE

Trenutno aktivnih Gostiju: 69